Anfield ga je najviše volio i najviše mrzio, ali ipak poštovao: El Nino danas slavi 36. rođendan

Ima tome skoro 14 godina, Fernando Torres šetao je ulicom s djevojkom kada mu je zazvonio mobitel.

Na displeju nepoznat broj, ali pozivni iz Engleske. Torres je, priznao je to jednom prilikom, najprije pomislio da ga zovu prijatelji Pepe Reina ili Cesc Fabregas. Dvoumio se da li se javiti, a kada se najzad javio, s druge strane glas starijeg gospodina na španskom: “Želim da igraš za Liverpool”.

Bio je to Rafael Benitez, tadašnji menadžer Liverpoola. Kada vas nazove klub koji je igrao finale Lige prvaka dva puta u posljednje tri godine, onda o tome morate barem razmisliti. Torres je bio miljenik navijača Atletica koji su ga zvali EL Nino (Beba). Za Jorgandžije je debitovao sa 17 godina, a sa 19 je postao najmlađi kapiten u povijesti kluba. Međutim, Fernando je želio isprobati nešto novo i shvatio je da će prihod od njegove prodaje financijski pomoći madridskom klubu u koji se godinama kasnije i vratio i jednako ostao cijenjen.

Crvena boja, stastveni navijači, lijep grad… Liverpool se Torresu činio idealnim gradom i klubom u zamjenu za Madrid i Atletico. Tamo je već imao sunarodnjake Beniteza, Pepa Reinu, Xabija Alonsa… U Liverpoolu je tada bio i Steven Gerard, kojeg je cijenio kao malo koga.

“Bio sam veliki obožavatelj Gerrarda prije nego što sam prešao u Liverpool. Svi u nogometu tako su ga tretirali. Dakle, prilika da igram sa Gerrardom bila je ogroman argument za mene kad sam odabrao Liverpool. Tada sam shvatio da moram poboljšati svoju igru – i Stevie je bio sve što mi je bilo potrebno”, prepričao je Španac kasnije.

Za 38 miliona je 2007. godine prešao u Liverpool iz Atletica. Na Anfieldu su mu itekako vjerovali, odmah su mu dali broj devet, koji je ipak imao određenu težinu kada je slavni klub u pitanju.

Fernando nije razočarao. Nije zabio u prvoj utakmici protiv West Hama, ali već u sljedećoj utakmici s Chelseajem, linija Gerrard-Torres je počela raditi. Stevie za Torresa, ovaj pored Tal Ben-Haima prolazi i zabija prvijenac u Engleskoj! Ukupno je El Nino u prvoj sezoni zabio 33 gola u dresu Liverpoola – klupski rekord koji je trajao do 2018. godine, sve dok ga nije srušio monstruozni Mohammed Salah.

Torresova ljubav prema nogometu dovela je do toga da je proveo više od jedne večeri gledajući utakmice Premier lige, a njegova inteligencija u igri omogućila je razumijevanje načina igranja budućih rivala, pa im se brzo i lako prilagođavao. Brz, spretan, dobar tehničar i izuzetnog udarca. Imao je sve potrebno za jednog napadača i ubrzo je postao miljenik Anfielda.

Nakon sjajne sezone u Engleskoj i osvojenog Eura sa Španijom, Torres je imenovan među kandidatima za Zlatnu loptu, u danima kada je počela era Cristiana Ronalda i Lionela Messija. Na kraju je Torres ipak za utjehu dobio titulu “najboljeg među ostalima”.

“Letio sam privatnim avionom – bio je to šok! Nisam mogao vjerovati da sam nominovan za tu nagradu. Nikad nisam mislio da ću biti dovoljno dobar da budem pozvan na takav događaj. Steven Gerrard me podržao, rekavši da mogu biti najbolji na svijetu. I shvatio sam da svi u Liverpoolu misle tako. To mi je pomoglo da osjetim da je sve moguće, da je sve stvarno”, rekao je nogometaš.

U prvoj sezoni Torresa Liverpool je, unatoč njegova 24 pogotka u Premier ligi, zauzeo tek četvrto mjesto. U Ligi prvaka, Redsi su stigli do polufinala, gdje se očekivao susret s glavnim suparnikom – Chelseajem. Utakmica na Anfieldu završila je 1:1, što je Plavcima donijelo blagu prednost pred drugu utakmicu.

Didier Drogba je zabio za vodstvo na Stamford Bridgeu, ali Torres je odgovorio svojim golom i utakmica je otišla u produžetak. Tamo je Chelsea zabio dva gola više (opet Drogba, a potom Frank Lampard). Ryan Babel dao je nadu tri minute prije kraja, ali nije bilo dovoljno, Chelsea je otišao u finale.

U sljedećoj sezoni Lige prvaka Liverpool u skupini očekuje Atletico. U prvom meču u Madridu Fernando Torres zbog povrede nije mogao igrati. El Nino je već bio spreman za drugu utakmicu, ali Rafael Benitez nije riskirao i opet ga je ostavio na tribinama. Obje utakmice su završile 1:1, a Liverpool je na kraju kao prvi prošao dalje, Atletico je bio drugi.

Fernando nije uspio igrati protiv bivšeg kluba, ali već u osmini finala finala sudbina mu je vratila naklonost, pošto je Atleticov ljuti rival Real bio protivnik Redsima. Tokom Atletico faze karijere Torres je više puta zabijao Barceloni, ali se protiv Reala nije uspijevao proslaviti.

Tada je Liverpool u Madridu slavio s 1:0, golom Benayuna, no u revanšu je bilo čak 4:0 na Anfieldu. Torres je bio strijelac jednog gola. U četvrtfinalu je te sezone Liverpool igrao protiv Chelseaja, koji je opet bio uspješniji od rivala s Anfielda.

U Premier ligi Redsi su završili drugi, unatoč najboljoj gol-razlici zaostajali su četiri boda za prvakom Manchester Unitedom.

50 golova Torresa u 84 meča postalo je dovoljno jak argument da klub može ponuditi napadaču novi ugovor. U avgustu 2009. El Nino je postao peti čovjek u dva mjeseca koji je obnovio ugovor s Redsima, nakon Rafaela Beniteza, Steviea Gerrarda, Dirka Kuyta i Daniela Aggera. Torres je u septembru postigao pet golova u Premier ligi i postao najbolji igrač mjeseca.

Klupska sezona 2009/10 završila je za Torresa još u aprilu. Zbog povrede hrskavice u desnom koljenu bio je prisiljen ići na operaciju. Unatoč tome, Fernando je s 22 gola postao najbolji strijelac Liverpoola.

Torres nije imao vremena dići formu za Svjetsko prvenstvo. Otišao je u Južnu Afriku, ali iako je uživao samopouzdanje Vicentea Del Bosquea, nije se uspio dokazati: Fernando je igrao u svim utakmicama turnira, ali ne i da nije postigao gol ili asistenciju – nikada nije ni igrao od početka do kraja.

Međutim, u Liverpool, koji je već vodio Roy Hodgson, Španac se vratio kao svjetski prvak. U medijima su se pojavile glasine o interesu Chelseaja, ali Fernando je ostao. 22. januara 2011. Liverpool je porazio Wolverhampton, a Fernando Torres postigao je svoj 80. i 81. gol za Redse. 81. je bio posljednji. Španski reprezentativac je 31. januaru 2011. prešao u Chelsea, postavši šesti najskuplji igrač u povijesti u to vrijeme.

Dojučerašnji miljenik javnosti brzo se pretvorio u očajnog plaćenika. Ranije kupljeni dresovi s prezimenom Torres sada su bili prikladni samo za paljenje, a tradicionalnom “Nikad nećeš biti sam” dodana je varijacija “Izdajnik će uvijek hodati sam”.

U Londonu Fernando nije uspio opravdati potrošeni novac – povrede, veliki pritisa zbog velikih očekivanja, taktičke varijacije, velika konkurentnost s Didierom Drogbom i milion drugih razloga to su spriječili. Da, Torres je na kraju osvojio Ligu prvaka, Ligu Evrope i FA kup, ali Liverpool je ostao najbolje razdoblje u njegovoj karijeri. To kaže i sam Torres:

“Bilo je to zaista posebno vrijeme za mene – tri i pol godine kad sam osjećao da sam sposoban za bilo šta. Dosegao sam razinu za koju kao dijete nisam mogao ni sanjati. Moj sin je rođen u Liverpoolu. Uvijek ću biti vezan za ovaj grad. Bilo bi sjajno povesti ga jednom tamo, a uskoro i hoću”, ispričao je Torres.

Torres danas slavi 36. rođendan i ranije je objavio kraj igračke karijere. Od Atletica, Liverpoola i Chelseaja, preko Milana (kratko igrao), pa do povratka u Atletico i odlaska u Japan.

Imao je svoje epizode u karijeri, ostavo je trag, ali ipak ostaje dojam da je prerano poželio da napusti Anfield i njegov “kukavički” potez na kraju se ispostavio promašajem.